Laboratorij kuratorskih praks
2007/2008
Letnik 11
Sreda, 21. 5. 2008, Celje
U Celje smo stigli u dvije grupe, iz Zagreba i Ljubljane, te se susreli oko 10.30 sati na gradskom trgu, odakle smo otišli u stan Mircee Nicolaea odnosno Ionuta Cioane (umjetnika kojega smo izabrali za residency u Metelkovoj u sklopu završnog projekta ovogodišnjeg tečaja).Naš je razgovor bio organiziran oko nekoliko točaka:
Mircea Nicolae rumunjski je umjetnik mlađe generacije (rođen 1980) koji uglavnom radi s napuštenim prostorima, mjestima «tranzicije». Radi se o prostorima koji su uglavnom imali jasno definiranu funkciju tijekom socijalističkog razdoblja, a onda su izgubila prvotnu namjenu i često postali žrtvama loše ekonomske politike ili problematične administracije. Sama činjenica napuštenosti motivira umjetnika da iz njih iščitava višeznačne poruke i kreira vlastiti narativ. Njegovo ime je pseudonim i dio je njegove umjetničke strategije pri čemu mu “dvojnost identiteta” omogućava veću slobodu akcije. Mircea Nicolae kovanica je sastavljena od imena dvaju istaknutih rumunjskih pisaca. (Umjetnikov obrazovni background je- književnost). U diskusiji koja je uslijedila nakon toga, javila su se različita pitanja o pozicioniranju Metelkove unutar povijesno- društvenog okvira, koji je uvjetovao njezin današnji položaj. Pritom se javila potreba za što većim opsegom materijala koji bi se dali umjetniku kako bi se i sam mogao što bolje upoznati s prostorom u kojemu će djelovati narednh mjesec dana. S druge strane, Mircea Nicolae pokušao nam je približiti vlastiti kontekst, pričajući o Bukureštu danas, gradu u kojemu prevladavajuća arhitektura socijalističkog razdoblja briše sve moguće druge povijesti koje su joj prethodile. Prostorna memorija usko određuje svakodnevni život u kojemu po riječima samog umjetnika fali inicijative i energije za ostvarivanje alternativnih oblika djelovanja koji bi predstavljali svojevrsni otpor dominantnom neoliberalnom okviru. Razgovor za ručkom, kojemu su prisustvovali i umjetnici oko VSTOP- PROST festivala, koji se u to vrijeme odvijao u Celju, nastavio se u smjeru propitivanja različitih strategija na relaciji kustos – umjetnik. Pričali smo i o odnosu umjetnik – sponzor te ostavili tu temu otvorenom. Nakon toga, u DLUC-u smo susreli Nevenku Šivavec, prisustvovali nizu umjetničkih intervencija na i oko festivala te u kasnim popodnevnim satima krenuli prema Ljubljani. Nataša Bodrožić |